ANALIZA STRUKTURNOG KAPITALA KAO KOMPONENTE INTELEKTUALNOG KAPITALA U IKT PREDUZEĆIMA
DOI:
https://doi.org/10.5937/Oditor2003033LKljučne reči:
intelektualni kapital, strukturni kapital, IKT sektorApstrakt
Uspešnost i konkurentnost savremenih kompanija zavisi od njihovog intelektualnog kapitala. Intelektualni kapital predstavlja nematerijalnu imovinu koja se može sagledati kroz tri osnovna podnivoa: ljudski, strukturni i relacioni kapital. Cilj ovog rada je istraživanje strukturnog kapitala i njegovih osnovnih komponenti: sistemi i programi, istraživanje i razvoj i pravo intelektualne svojine. Pilot istraživanje u ovoj oblasti sprovedeno je u periodu jun-avgust 2020. godine. Istraživanje je sprovedeno anonimnim upitnikom na uzorku od 102 ispitanika zaposlenih u kompanijama IKT sektora Republike Srbije. Rezultati su pokazali da su zaposleni u ovom sektoru ocenili sisteme i programe kao najvažniji faktor strukturnog kapitala. Ovi rezultati treba da posluže kao putokaz u upravljanju strukturnim kapitalom u kompanijama IKT sektora kako bi se kreiralo radno okruženje koje doprinosi ukupnom rastu i razvoju kompanije, kako u nacionalnom, tako i međunarodnom okruženju.
##plugins.themes.default.displayStats.downloads##
Reference
Bontis N. 1998. Intellectual Capital an Exploratory Study that Develops measures and models. Management Decision 36, (2): 63–76, https://doi.org/ 10.1108/00251749810204142.
Bontis N. 2002. Assessing Knowledge Assets: A Review of the Models Used to Measure Intellectual Capital. International Journal of Management Reviews 3, (1): 41–60, https://doi.org/:10.1111/1468-2370.00053.
Bontis N., W. Chua Chong Keow, & S. Richardson. 2000. Intellectual capital and business performance in Malaysian industries. Journal of Intellectual Capital 1, (1): 85–100, https://doi.org/10.1108/14691930010324188.
Dženopoljac V., S. Janošević, & N. Bontis. 2016. Intellectual capital and financial performance in the Serbian ICT industry. Journal of Intellectual Capital 17, (2): 373–396, https://doi.org/10.1108/JIC-07-2015-0068
Edvinsson L. 1997. Developing intellectual capital at Skandia. Long Range Planning 30, (3): 366–373, https://doi.org/10.1016/S0024-6301(97)00016-2
Janošević S., Dženopoljac V. (2012): Impact of intellectual capital on financial performance of Serbian companies. Actual Problems of Economics 133, (7): 554–564, https://doi.org/10.1002/kpm.1404
Kleibrink A., N. Radovanović, H. Kroll, D. Horvat, D. Kutlača, & L. Živković. 2018. The Potential of ICT in Serbia: An Emerging Industry in the European Context. Luxembourg: Publications Office of the European Union. https://doi.org/10.2760/994464.
Lekić S., i J. Vapa-Tankosić. 2018. Analiza finansijskog sektora s aspekta organizacione posvećenosti. Kultura polisa: XV (37), 465–475.
Lekić N., J. Vapa-Tankosić, J. Rajaković-Mijailović, & S. Lekić. 2019. An analysis of factors influencing employee job satisfaction in a public sector. E and M Ekonomie a Management XXII, (3): 83–99, https://dx.doi.org/10.15240/tul/001/2019-3-006.
Lekić S., J. Vapa-Tankosić, S. Mandić, J. Rajaković-Mijailović, N. Lekić, & J. Mijailović. 2020. Analysis of the Quality of the Employee–Bank Relationship in Urban and Rural Areas. Sustainability 12 (13), https://doi.org/10.3390/su12135448.
Lentjušenkova O., & L. Inga. 2016. The Transformation of the Organization's Intellectual Capital: From Resource to Capital. Journal of Intellectual Capital 17, (4): 610–631, https://doi.org/10.1108/JIC-03-2016-0031
Matijević M. 2019. Perspektive IT industrije. Preuzeto sa https: https://www.sito.rs/perspektive-it-industrije/ (15.08.2020)
Matijević M., & M. Šolaja. 2020. ICT in Serbia: At a Glance, 2020. Novi Sad: Vojvođanski IKT klaster. Preuzeto sa https://www.ictcs.org/rs/multimedija/publikacije/ (15.08.2020)
Moslehi A., A. Mohaghar, K. Badie. & C. Lucas. 2006. Introduction a Toolbox for IC Measurement in the Iran Insurance Industry. The Electronic Journal of Knowledge Management 4, (2): 169–180. Available online at www.ejkm.com
Народна банка Србије. 2020. Платни биланс. Преузето са https://www.nbs.rs/internet/cirilica/80/platni_bilans.html (25.08. 2020)
Petty R., & J. Guthrie. 2000. The Case for Reporting an Intellectual Capital: Evidence, Analysis and Future Trends. S. B. Dahiya (Ed.), The Current State of the Business Discipline, Spellbound Publications, Rohtak.
Seleim A., A. Ashour, & N. Bontis. 2004. Intellectual Capital in Egyptian Software Firms. The Learning Organization 11, (4/5): 332–346. https://doi.org/10.1108/09696470410538233.
Seleim A., A. Ashour, & N. Bontis. 2007. Human Capital and Organizational Performance: A Study of Egyptian Software Companies. Management Decision 45, (4): 789–901, https://doi.org/1108/00251740710746033.
Sengi P. 2003. Peta disciplina. Adižes, Novi Sad.
Sharabati A. A. A., S. N. Jawad, & , N. Bontis. 2010. Intellectual capital and business performance in the pharmaceutical sector of Jordan. Management Decision 48, (1), 105–131, https://doi.org/10.1108/00251741011014481.
Stewart, T. A. 1998. Intellectual Capital: The New Wealth of Organizations. Nicolas Brealey Publishing, London.
Sveiby K. E. 1997. The New Organizational Wealth: Managing and Measuring Knowledge – Based Assets. Barrett-Kohler, San Francisco.
Škuflić L., i N. Vlahinić-Dizdarević. 2003. Koncept Nove ekonomije i značaj informacijsko–komunikacijske tehnologije u Republici Hrvatskoj. Ekonomski pregled 54, (5-6): 460–479.
Trebješanin, Ž. 2008. Rečnik psihologije (četvrto izdanje). Stubovi kulture, Beograd.
Đuričin D., Đ. Kaličanin, D. Lončar, i I. Vuksanović Herceg. 2018. Menadžment i strategija. Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu.
Vlada Republike Srbije. 2016. Strategija razvoja industrije informacionih tehnologija za period od 2017. do 2020. godine. Preuzeto sa https://www.srbija.gov.rs/dokument/45678/strategije-programi-planovi-.php
Wang Q., U. Sharma, & H. Davey. 2016. Intellectual capital disclosure by Chinese and Indian information technology companies: A comparative analysis. Journal of Intellectual Capital 17, (3): 507–529, https://doi.org/0.1108/JIC-02-2016-0026.